Vesti

Nepoznata legenda – Kemp Cobra II

Autor /

Tanka je linija između genija i ludaka. Ovaj čovek je za širu masu ludak, ali za nas koji volimo miris benzina, zapaljenih guma i auto gita, malo je reći da predstavlja genija. Vratićemo se koju deceniju unazad. U godinu kada je rođen Stivi Vonder i Andželina Džoli….

Zamislite da Vas 1975. godine, u Americi, gluma i muzika ne zanimaju, već čist adrenalinski šok. Vi ste najekstremniji ekstremista ekstremnog motorsporta. Vozite Porsche 917-10 Turbo i odjednom shvatite da nije (pazi sad) dovoljno ekstreman za Vas. Ubacite automobil sa aerodinamikom cigle i motorom dragstera u IMSA šampionat i za malo postanete veći od Karola Šelbija.

Tih godina IMSA (International Moto Sports Association) šampionatom dominiraju tri brenda. Kralj pedigrea – Porsche, monstruozni bavarac – BMW i naivni japanac – Datsun. Gospodin Čarli Kemp, bludni sin motorsporta, odlučuje da promeni igru sa samo četiri slova. Ford.

Kako je, osim vožnje, on bio taj koji je učestovovao u radovima na poboljšanju aerodinamike kod Porsche-a 917-10 Turbo… Znao ga je do srži. Upravo zbog toga shvatao je važnost prepravki aerodinamike na Mustang Cobra II. Uz pomoć par inženjera, jedan od tih kul likova bio je Bob Rilej (tvorac Ford-a GT-40), uspešno su izrodili pravog američkog Frankeštajna. Mnogi su pomagali da ovaj Mustang ugleda zrake svetlosti i poput tajfuna izjuri iz hangara, dok motor pokušava da savije šasiju, a gume toliko žvaću asfalt da ubrzavaju kontinuum vremena i prostora.

Na prvom testiranju bili su prisutni Kempovi prijatelji, profesionalni vozači. Jedan od njih, nemački migrant i vozač Dodž Čelendžera u Trans-AM seriji, pod rednim brojem 77, ostao je oduzet kada je video i osetio performanse ovog ponija. Samo što se u ovom poniju krilo grotlo pakla iz čijih se pećina čulo sablasnih 560 konjskih snaga iz poznatog Ford-ovog 351 motora.

Iako je sve testove uspešno prošao, malo je falilo da nikada ne oseti čari vrelog trkačkog asfalta. Već u prvoj trci, Daytona 24 sata, 1976. godine, IMSA je želela da Cobra II bude diskvalifikovana pre nego što je izašla na stazu. Uz pomoć jakih veza (znači nije samo u Srbiji) ovom Mustangu, teška srca, takmičenje je bilo dozvoljeno. Kako je auto nizao neuspehe, DNF-ove, pritisak IMSA se povećavao. Čarli Kemp je posle neuspešne Daytone 24 sata, 1980. godine, za koju se priča da je Cobra II bila najbrži auto, povukao istu iz takmičenja. Zauvek.

U tom periodu od 1976 do 1980. godine Ford-u se ideja o promeni aerodinamike i jačem motoru veoma svidela. Kemp je dobio svoje odelenje, ljude i budžet za razvijanje modela koji bi bio dozvoljen za vožnju na ulicama. Započet je razvoj serijskog automobila, nalik na Mustang Boss 302 i Shelby GT350 fastback. Ime koje je trebala da nosi ta zver bilo je „Kemp GT“. Za razliku od Shelby-a i Boss-a proizvodnja nesuđene Cobra II bila je preskupa.

Auto je bio previše komplikovan, moćan i noćna mora za sve saobraćajne policajce u 52 države. Porazi su se nizali, troškovi povećavali i Ford je odustao od proizvodnje ovog malo poznatog Mustanga. Cobra II je i dalje u rukama Čarlija i uz pomoć Pit Huda auto je restauiran i izložen na Amelia Island Concours d´Elegance 2013. godine. Posle toliko godina tame i skrivenosti čini se kako se svest o ovom bučnom i strahovito brzom Mustangu ponovo vraća i nepoznata legenda nastavlja da živi.

AUTOR // Nikola Lukić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

4 komentara

  • Prava cobra,ujeda asfalt,svaka cast sto si se setio!

  • Zver koja za sobom ostavlja sve

    Veoma lepo smisljeno i delim misljenje sa piscem svaka cast

  • Svaka cast sto si bacio zrak svetlosti na ovog monstruma koga je pokrila prasina zaborava svaka cast za ideju. Samo napred I sve pohvale za tekst a za slike da ne pricam.

  • Ovaj tekst kao i svaki do sad očarava čitaoce! Auto kao ovaj zadivljuje sve ljubitelje auta, usput ljude koji vole paljenje guma i brzu vožnju. Autor o bilo kakvom autu da piše, da li je u pitanju običan porodični auto ili neki za trke, se potrudi da ga dočara na najbolji način svim čitaocima! Bravo