Pass Masters ’13

„Uuuuuuuu!“ prolamao se urlik Njemačkim Alpama. Ulrik nije bio vučji, već dizajnerski. U sumrak su zavijali dizajneri Volkswagena držeći pivu u ruci i veselo se smijuljeći. Urlanje je ritual koji prakticiraju putujući svako jutro na posao iz kozmopolitskog Berlina u 230 km udaljeni, dosadni, Wolfsburg. Sjedište Volkswagena je u gradu gdje nitko ne želi živjeti, pa se većina ljudi odlučuje na svakodnevno četverosatno putovanje vlakom. Dizajneri svako jutro zauzmu kupe obučeni u navijačke jakne Wolfsburga i na stol stave praznu limenku pive. Kada netko otvori vrata ne bi li sjeo u kupe, oni počnu urlati „Uuuuuuuu!“ kao pijani navijači. To uspješno odvraća putnike, a njima ostavlja mir za crtanje i dovršavanje projekata.
Mali aerodrom 50-ak kilometara južno od Münchena bio je zborno mjesto ovogodišnjeg neformalnog rallya dizajnera automobila nazvanog PassMasters, „Gospodari prijevoja“. Od petka do ponedjeljka 90-ak automobila vozilo se njemačkim, austrijskim i talijanskim alpskim prijevojima. Sudionici su gotovo isključivo njemci iz Volkswagenova dizajna i svi odreda zaljubljenici u automobile i vožnju. Dolaze s najrazličitijim automobilima kojima je zajedničko da bez obzira na cijenu, pružaju vrhunski užitak vožnje.
Stoga nije čudno da su polovica automobila Porschea 911, svih godišta i verzija. Bez obzira što Porsche 911 ne nudi inovativan dizajn, omiljen je među dizajnerima zbog kvalitetne izrade i nenadmašnog omjera cijene i užitka uz vožnji. Nameće se usporedba s Gumballom, ali velika je razlika što PassMasters je i uvijek će ostati usmjeren na zajedničku vožnju grupe prijatelja prekrasnim pejzažima. PassMasters nije malograđansko pokazivanje novca i njegovi sudionici ne krše zakon kao sudionici Gumballa. Ideja za PassMasters rodila se 2009. na partyu u Berlinu. Philipp i Stevie, dva Audijeva dizajnera, odlučili su pozvati sve prijatelje i kolege zaljubljene u automobile, na cool vožnju.
Osim njemaca, na startu su se našli i katalonci, francuzi, brazilci, švedi, englezi, nizozemci… i tri slovenca. Mi smo sudjelovali s Bentleyem Continental GT Speed Convertible. Ma koliko nam se u početku činilo da smo odabrali pogrešan automobil, fantastičan Bentley se pokazao odličnim čak i za jurnjavu uskim alpskim prijevojima. 2,9 tona teški gran turismo uspješno je pratio čak i dva sportska Porschea 997 GT3 RS koji zajedno teže manje od luksuznog kabrioleta.
Prva večer završila je krijesom i neizostavnim urlicima „Uuuuuuuu!“. Najhrabriji su ostali spavati u hangaru, u vrećama za spavanje, na temperaturi ispod nule. Mi smo otišli u hotel, da bi se vratili slijedeći dan na Wagnerijansko jutro. Jutarnju je izmaglicu parao beskonačni Shine on You Crazy Diamond kao zvučna kulisa akrobacijama ultralakih aviona u pozadini. S Alpama kao scenografijom i crvenim dimom koji su avioni ispuštali bavarskim nebom, osjećali smo se kao pred Desant na Drvar. Čekao nas je dug put i krenuli smo u koloni put istoka. Još prije pravog početka, razbio se jedan Porsche 911 u pokušaju preticanja traktora.
Volkswagenov čudesni WR12, volumena 6 litara, bez problema je pratio vrišteće Elfere s upola manjim motorima. Jutarnja vožnja završila je ručkom na Großglockneru. Nadrealno je bilo uspinjati se pored niza biciklista koji su se, gazeći pedale gotovo u mjestu, snagom volje i mišića uspinjali na 3,798 m visoki alpski vrh pokriven snijegom. Na pauzi su i vozači bokser motora lamentirali o rijetkom zraku i promijenjenim performansama. S Bentleyevih 625 ks planine postaju brda, a napor zamjenjuje glazba iz odličnog Naimovog audio sustava.
S dolaskom noći, svi smo postali umorni od cjelodnevne vožnje. Posljednjih 6 kilometara vozili smo za Porscheom 928 francuza iz Los Angelesa koji svo slobodno vrijeme provodi na pisti Laguna Seca. Iskustvo s piste bilo je očito i tempo koji je nabijao bio je nevjerojatan. Ipak nevjerojatnih 800 Nm u Bentleyu nije mu dopuštalo da odmakne.
Drugi dan ruta je iznosila samo 117 km do ručka, no uz laganu kišu koja je počela padati, postala je pravi izazov za nestabilne 911-ice. Bentley je pogonom na sve kotače još jednom dokazao da je savršen automobil za sve uvjete. Dan je završio 15 minutnim pješačenjem do alpske, drvene, kolibe izolirane u prekrasnoj dolini. Poseban doživlja bio je povratak u hotel kroz potpuni mrak, samo s bakljama u ruci. Za ponedjeljak je bila predviđena posljednja dionica od 140 km, ali jednoglasno smo odlučili da nam se ne da i da ćemo se ustati kada želimo i otići doma autocestom.

Autor: Daniel Tomičić