Running Around

Boulevard of Broken Dreams

Sećate se kako je to bilo kada smo bili mali i igrali se autićima? Pogotovo onaj trenutak kada odemo u prodavnicu gde su poređani po rafovima i gledaju nas, a i mi njih, pa ne možemo da se odlučimo koji ćemo da pipnemo ili kupimo. Taj osećaj neverice, da ih je toliko mnogo, na tako malom mestu… Prepoznaće se oni koji, i dalje, tu dečiju nit nisu izgubili, pa sada prave kolekciju najvernijih kopija najdražih automobila…
Kako onda opisati osećaj kada se, nakon pogrešnog skretanja desno, kod Albukerkija, ispred vas ukaže ulica u kojoj vidite nepregledan red malih i velikih, novih i polovnih, obojenih u sve boje duge, automobila, poređanih kao na rafu, u potrazi za budućim vlasnicima… Kako? Kao malo dete u prodavnici slatkiša, ili automobilčića u našem slučaju, kako drugačije?!?
Kod nekih dilera su poređani po bojama, kod drugih, po modelima…
Te Cup, te SLR, pa neki brojevi 500 i 722… Ko će sve te oznake popamtiti? Kao da su u pitanju neki specifični i retki automobili… I dok smo se muvali i fotkali, dobili smo ponudu da kupimo C63 AMG sa manje od 30.000km na cajgeru, još uvek pod garancijom, za tričavih 130.000 dirama (u našem novcu 27.000e). Šteta što smo Visa Black zaboravili kod kuće…
Neki automobili, ipak, ne zaslužuju svoju sudbinu…
…uspeli smo da naletimo i na ovog mališu kako odmara u hladu, a šta se još sve moglo naći pogledajte u galeriji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

2 komentara

  • Raj 😀

  • O.o
    Ceo dan bi mogao da stojim tamo i blenem a da se ne setim da napravim koju fotku.Moj favorit je SLR mada ni 500 nije za bacanje.:)