Battle Royale

Hot Hatch Koji Nikada Ne Bih Vozio

Predstavljamo vam serijal svojevrsnih okršaja koji će se voditi između dvojice kvazivrsnih poznavalaca automobilskog sveta, Mede i Matije, da bismo otkrili najbitnije nedoumice koje opsedaju sve benzinoholičare otkad je sveta i automobila. Proglasite pobednika glasajući putem naše Facebook strane.

Dragi Medo,

Evo javljam ti se sa jednog potpuno neočekivanog mesta. Ja sam u Almussafesu, jednoj sićušnoj opštini koja pripada Valensiji. Dakle, Španija. Šta je neočekivano? Pa, da bih utvrdio koji je to hot hatch koji nikada ne bih vozio, morao sam da posegnem za originalnim mestom zločina.

Ja sam za hot hatch koji nikad ne bih vozio odabrao vozilo koje jedan američki brend proizvodi u Almussafesu, pod njegovom evropskom filijalom. Dakle, u startu se suočavamo sa svojevrsnim kopiletom koje ne zna za koje parče izdašne istorije da se uopšte uhvati.

Ovde je onako, memla malog evropskog mesta, sukob moderne arhitekture sa drevnim odjekom mediteranskih tekovina u vidu kojekakvih tvrđavica, sve zavijeno u taj lep primorski šmek, ali da je memla – memla je. Malo je mesto, ima tu i tamo kakvih sportskih aktivnosti – sve se vrti oko ogromne fabrike, koju je automobilski gigant baš ovde, pre više od tri decenije, postavio. Dakle, na pravom smo mestu, sa jakim sportskim nasleđem, taman za rađanje prvoklasnih hot hatcheva.

Geekovi su do sad sigurno shvatili koji brend, a možda i koji automobil je u pitanju, ali prvo da postavimo neke smernice. Hatch (skraćeno od „hatchback“) mora da ima two-box konfiguraciju: motor odvojen od kabine koja je spojena sa prtljažnikom, i zadnjim vratima koja su zakošena i otvaraju se na gore. Hot hatch je, dakle, svaka sportski orijentisana verzija postojećeg modela koja može imati razna poboljšanja kada su u pitanju motor, menjač, vešanje, kao i aerodinamičko-kozmetički zahvati.

Sve je počelo sredinom osamdesetih i uglavnom se odnosi na modele evropske proizvodnje, jer mi Evropljani skoro jedini volimo te male, zabiberene jurilice. Tokom vremena bilo je tu bezbroj sjajnih automobila, i jako je teško izabrati nešto što vam se baš nikako ne sviđa. Moj izbor se, posle mukotrpnog razmišljanja, prisećanja, vaganja, odlučivanja, plakanja, agonije i kajanja sveo na Ford SportKa. Na nekom se moraju koplja slomiti.

Svi znamo šta je Ka, ona spodoba od automobila koja samo ženama može da bude „slatka“. Nisam neki ogroman čovek, ali ne sećam se kad sam se skučenije u nekom automobilu osećao. Dakle, premali, previše jajast, previše „girlie“, tunjavog motora, a zabava u vožnji je jednaka zabavi dok ljuštimo tri kila krompira. Ali, kao, nije Ford bio toliko mutav, pa je rešio da obraduje dečake tako što će da im predstavi SportKa, hot hatch verziju koju su pokušavali da proture kao „Ka’s evil twin“ (možda se sećate reklama sa golubom i mačkom). Dečaci širom sveta su bili zgroženi jer je to i dalje izričito ženski auto. A i zao je koliko i grozd prezrelih banana. Ruku na srce, za razliku od običnog Ka, ovde su ugrađivali veći i jači motor od 1597cc sa 95 konja. Pored toga, izmene su uključivale kozmetički upgrade (malo agresivnije svetlosne grupe i slične baljezgarije), nova paleta boja, dva trim levela, felnice i izduvčići i to je kao bilo dovoljno za jedno euforično „imamo pobednika“! Ne, nemate. Daleko od toga.

Iako mi ćarlija svež morski vetrić kroz nozdrve, i dalje prismrđuje fabriketina, kvari utisak, savršeno oslikavajući moje negativne emocije prema ovom jajolikom pokušaju hot hatcha. Uprkos svim bud3evinama spolja i iznutra, SportKa i dalje izgleda kao malo začinjeniji ženski auto. Kašičica tucane, može i malo praziluka, ali samo malo. Na slikama još i nekako može da prođe, dok ga ne vidite uživo pa se opet smorite. Nema tu pomoći, nikakav aero kit, nikakve oversized felne, nikakva Imperial Blue tradicionalna Fordova boja, nikakve lažne podebljane cevčuge izduva ne mogu da ga spasu propasti. Girlie hot hatch i kraj. Što se tog motora tiče, zajedno sa petobrzinskim menjačem, svi znamo da Ford pravi izuzetno kvalitetne motore, i ovo svakako nije odstupanje od pravila, ali kakav je to hot hatch sa manje od 100 konja?! Pa i deda Golf je pre preko 40 godina imao više od toga…

Ako se automobil sagleda kao prvo vozilo jedne tinejdžerke, više je nego savršen, ali bilo koja druga upotrebna vrednost se jednostavno ne može opravdati. Hot hatch koji nikad ne bih vozio? Definitivno Ford SportKa. Potpun promašaj.

Svako dobro,
Matija

—————————————
Dragi Matija,

Prvo bih želeo da ti poželim dobrodošlicu na naš prvi obračun i puno sreće u narednim borbama jer si ovu već izgubio. Nokaut u prvoj rundi, aperkat u vilicu i ćao.

Jedan od glavnih vantelesnih proizvođača testosterona kod mladog momka je automobil. Taj automobil mora da bude lep, brz, pouzdan i jeftin. Mora da impresionira buduće devojke i nadobudne drugare. To mora da bude hot hatch. A mi danas upravo tražimo auto koji tehnički to jeste, ali jedina osećanja koja ispunjava su tuga i sramota…

Moj izbor je pao na Citroën Visu GTi. Tragičan automobil, pravi Kvazimodo bez hepi enda. Više je razloga zašto je tako. Prvo, tu je konkurencija. Glavni konkurent u to vreme je bio iz familije, predobri, prepametni i prepošteni Peugeot 205 GTI. Zar to već nije dovoljno? Visu je pokretao slabiji 1.6 motor od 105 KS, koji je išao u neke 205-ce, ali nije bio ni prineti sjajnom 1.9 motoru koji je ugrađivan u najjače GTI verzije. Možda je na papiru to zvučalo OK: Citroenov šarm, malo sportskog duha… Dobra kombinacija?

Ipak ne. Tu dolazimo do drugog problema ovog automobila. Peugeot 205 je dizajnirao Pininfarina, Visu je dizajnirao neimenovani junak. On je uzeo ideju genijalnog Roberta Oprona (dizajnera najboljeg automobila na svetu – Citroena SM) i sveo je na minimum minimuma estetskog standarda za to vreme. Kupci su to nekako progutali. No, tu nije bio kraj. Prilikom izrade GTi verzije, odobrena je promena dizajna, tzv. face lift, koji je bio ispod svake prihvatljive norme. Dupli okrugli farovi, veštački dodati plastični rubovi, blago promenjeni branici, vratili su automobil u kameno doba.

Čak su i tadašnji novinari pokušali da izvuku Visu tako što bi blago pohvalili oslanjanje i kvalitet vožnje, ali onda bi usledilo drvlje i kamenje po svemu ostalom. Treći i poslednji razlog zašto je ovaj auto promašaj otkriven je tek kasnije, kada se šaka ljudi odlučila da ga kupi. Pouzdanost automobila je bio veliki problem, a problem sa limarijom i njenim brzim nestajanjem je bio još veći. Tako se dešavalo da auto nestane, pre nego što uspe da se pokvari.

Podatak da je na ulicama Velike Britanije (zemlja koja obožava hot hatcheve) ostalo 17 Citroen Visa govori mnogo toga. Čak i Google Images izbacuje gomilu slika napuštenih ili ruiniranih Visa GTi. Ma šta Google, i Vikipedija je stavila jednu u zvaničan tekst. Tužno. Kad internet tako postupa prema tebi, šta ja imam tu da pričam. U prilog mom izlaganju ide još i tadašnja tržišna cena Vise koja je bila jedva nešto manja od 205-ce. A tu je i reklama, koju neću ni da spominjem.

Jedine osobe koje mogu da te izvuku u ovom duelu su nostalgičari koji će se uhvatiti za bilo šta, samo zato što je iz osamdesetih. A ni oni sami se ne bi setili Vise zato što je njihov mozak to odmah izbrisao iz memorije. Za kraj, zamisli mladog Evropejca kako uzima ključeve svoje Vise i odlazi u grad, među ljude sa dobrim vidom…

Srdačan pozdrav,
Meda

battle_royale_odgovor

Dragi Medo,

Hvala ti na dobrodošlici, još bolje te našao. Pošto sam džentlmen i nisam grubijan kao ti, možda bih ti odmah čestitao na pobedi, jer koliko god SportKa bio operisan od ikakve muškosti, mislim da si ipak našao vozilo koje je još neutešnija kreacija. Sa tim plastiketinama dodatim po sebi, felnama sa četiri paoka i tim urokljivim svetlima, ne znam stvarno šta bih rekao… Ali ne dam ti da pobediš, zato što nije sve u izgledu. Ja ti garantujem da, kad bismo izašli na kvoterče, da bi me odrao u Visi, ja bih samo ostao iza tebe lepši, ali sporiji… SportKa gubi definitivno, a ja pobeđujem. I tačka.

Sve najdobro,
Matija

—————————————

Dragi Matija,

Hvala ti na divnom pismu iz Španije, uživao sam čitajući tvoje izlaganje. Ovo je bespoštedna borba titana, pa zbog toga ne smem više da budem fin prema tebi, plašim se da ćeš to iskoristiti, iako znam da ti nisi takav čovek. Sviđa mi se tvoj izbor, prava mala fordska luda, dostojan protivnik mom Kvazimodu. Međutim, ono što mom izabraniku nedostaje na svakom koraku, tvoj automobil ima. To je izgled. Ford SportKa ima troje vrata, prijatnog je izgleda sa lepim aksesoarima. Znajući Ford, šasija i oslanjanje su dobri, pa postoji sigurno neki užitak u vožnji i pored, na papiru, slabašnog motora. Generalno je bolji kao celokupan auto. Ali opet, to je na kraju Ford Ka… Biće gusto, moram priznati.

Puno sreće ti želim,
Tvoj Meda.

Naslovna ilustracija by Mali Iv

Ko dobija ovu HOT hatch rundu?

Loading ... Loading ...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.